Kožicu na vrhu biljarskog štapa potrebno je “kiksati” – prije početka i tijekom igre mazati biljarskom kredom kako ne bi proklizala udarcem u biljarsku kuglu.
Kvalitetna kreda treba ostati na kožici, ali ne i na platnu i prstima igrača. Mora biti fine strukture kako ne bi oštetila kožicu, kugle i biljarsko platno.

Biljarska kreda nije kreda u smislu školske krede (kalcijevog karbonata) koja ne ostaje na kožici, a oštećuje nju i biljarsko platno.
Biljarska kreda je nastala od vulkanske lave (silikata) koja joj daje plavosivu boju i postojanost na kožici. Današnja biljarska kreda uglavnom je mješavina silikata, aluminijevog oksida, korunda i drugih sastojaka, u omjerima ovisno o proizvođaču.

Početkom 19. stoljeća kapetan francuske vojske François Mingaud dosjetio se da na vrh biljarskog štapa stavi kožicu kako bi poboljšao udarac. Igrači su velikodušno prihvatili izum. Otkrili su da kožica neće proklizavati kada udare u kuglu ako vrh štapa prethodno utrljaju o okrečeni strop i zidove i gipsane štukature.
To je dalo ideju engleskom biljarskom sucu Jamesu Carru da igračima prodaje gipsane kockice obojene u plavo „Magic Twisting Chalk“ po cijeni tjedne plaće! Plava boja odavala bi one koji mažu bijele zidove. Štap namazan kredom omogućavao je spinove i zakrivljene putanje kugle. Amerikanci su to čudo prozvali “putting English on the ball”. Igrači su ubrzo shvatili da se radi o običnoj bijeloj kredi. Na žicu su vješali bijele kuglice i mazali vrh štapa. Osim što je sve bilo zamrljano bijelom bojom, abrazivna bijela kreda oštećivala je biljarsko platno.

Igrač biljara Anthony Peple iz Brooklyna patentirao je 1884. godine zelenu biljarsku kredu opisujući je kao fino mljevenu mješavinu krede, silikata i magnezija koja neće stvarati mrlje na zelenom biljarskom platnu. Kredu je omotao papirom kako se ne bi zamastila od prstiju, a i da igrači ne zamrljaju prste kredom. Distribuciju je preuzeo, i danas aktivan, najstariji američki proizvođač biljara Brunswick-Balke-Collender.
1890. godine Brunswick je zaobišao zaštićeni patent promjenom formule i u Francuskoj prodavao plavu kredu jer im je ta boja otprije bila popularna. Na američkom tržištu prodavao je istu kvalitetu u tada popularnoj zelenoj boji. Plava i zelena kreda Brunswick proizvode se i danas.

Američki igrač biljara William A. Spinks u Francuskoj je otkrio da koriste plavu biljarsku kredu. Odnio je u Chicago kemičaru Williamu Hoskinsu. On je zaključio da se radi o vulkanskom kamenu plovućcu s Etne na Siciliji ili Vezuva pored Napulja. Počevši od tog saznanja eksperimentirali su i 1897. godine patentirali biljarsku kredu proizvedenu od silicijevog dioksida, aluminijevog oksida, korunda i plave boje. Proizvodili su u zajedničkoj tvornici William A. Spinks & Company.

1912. godine u Chicagu je osnovana Tweeten Fibre Company proizvodeći biljarsku kredu Triangle King of them All u plavoj i zelenoj boji koja je postala najpopularnija u svijetu. Od velikih slova “KING” (king’s) na omotu krede nastao je kod nas popularan naziv “kiks”.
Njihova druga biljarska kreda Master Billiard Chalk u plavoj boji omotana u crveni papir najprodavanija je na svijetu. Proizvodi se u desecima raznih boja usklađenih s bojama biljarskog platna.