Kod štapova je bitna duljina, promjer vrha i vrsta navoja na spoju. 
Špica ili gornji dio štapa je najkvalitetniji od javora. Obično je to kanadski javor jer se proizvodi plantažno. Javor je elastičan za izvođenje performansi i vrhunskih udaraca. Kad je uistinu vrhunski, špica se može rukom saviti i varatit će se u prvobitni oblik. Inače je najkvalitetniji bosanski prirodni javor i koristi se za najbolje štapove ali taj dio prešute iako kupuju u Bosni. Najbolji je za violine. Stradivarijeve i ostale kvalitetne su se tradicionalno radile od drva iz Bosne jer su najakustičnije, najpodatnije. Čak i lule mogu biti od javora. Iako je javor zakon za violine i gornji dio štapa, osim za snooker. Snooker štap se obično radi od drva ash (jasen) i znaju se iskriviti sami od sebe jer je takvo drvo.
Zadnjih godina su popularne špice od fiberglasa, grafita, kevlara… To su samo premazi preko drvene jezgre i daju čvrstoću. Često su patentirane tehnologije (Cuetec, Mezz, Predator). Ne upijaju masnoću i nečistoću s ruku pa su laki za održavanje. Održavaju se čistom suhom mekom krpom i odgovarajućim sredstvima i maramicam za čišćenje. Sve drugo ih uništava, skida premaz.
Originalne špice su skupe i kvalitetne. S jeftinih kopija s Aliexpressa premaz se brzo skine.
Bitan je i shape, odnosno konus. Proizvođači to napišu. Upravo taj konus ili shape je jedna od bitnih performansi za balans štapa.

Navoji mogu biti:

• Čelični: pool
• Drveni: karambol, poneki pool, McDermott za poolž
• Mesing: snooker
• 5/16‘‘ (inča) američki, japanski
• 5/16×18
• Europski milimetarski
• Quick release (brzi ili kratki) Obično za štapove jump i break jer ga moraju brzo odviti. Klasično navijanje štapa za igru je ritual pa uživaju to raditi polako 😊
• Bullet (slično kao QR)
• VP2
• Brojni drugi, a proizvođači to napišu, ne trebaš ulaziti u detalje, samo napiši što je napisao proizvođač

Butt ili donji dio štap daje štapu težinu i balans, također.
Neki proizvođači napišu. Igrač mora štap uzeti u ruku da vidi koji mu balans odgovara. Prednji, zadnji, srednji. Kao što npr BMW ima zadnji pogon pa nije za svakoga, zapleše kada ubrzava.
Na donjem dijelu štapa se izvode kerefeke. Kod skupih kvalitetnih štapova tu se biraju teška drva koja štapu daju težinu. Najčešće su to egzotična drva iz srednje i južne Amerike, Afrike i Azije. Boje su prirodne, vidi se struktura drveta. To su ebanovina, zebrano, padauk, ružino drvo. Drva se kombiniraju, radr se intarije. Ubacuju se umeci u obliku špiceva, krugova, robova, prstenova od sedefa, tirkiza, minerala, poludragog i dragog kamenja, poebnih kompozitnih materijala (opet NASA). Prsteni se rade od mesinga, čelika, posebnih kompozitnih materijala, srebra, zlata….
Tu dolazi do izražaja kreativnost i bogatstvo, Naravno da su i kvaliteta i performanse vrhunske. Poput Picassa, takav štap je dobra investicija. Vrijednost mu samo raste.
Skupi štapovi se lakiraju posebnim vrstama lakova u više slojeva ili se samo poliraju uljima do vrhunskog sjaja.
Također mogu imati premaz od fiberglassa, grafita, kevlara. Moderni su i atraktivni.Na rukohvatu može biti laneni konac, tzv irski konac i to je uistinu kvalieteno, posebnom tehnikom navijeno. Neće se raspasti, odmoatai, cufati, upijati nečistoću. Ponekad su lakirani. Neki igrači vole konac, neki ne.
Netko voli samo čisto drvo na rukohvatu. Stavlja se koža, zmijska koža (piton), krokodilska koža, umjetna koža, razne vRste guma, veltexa i sličnih umjetnih materijala. Sve je to individualno što tko voli osjetiti pod rukom i sa čime ima bolji osjećaj hvata, gripa, da mu štap ne klizi iz ruke.

Jeftini štapovi se rade od tzv hardwood. To su brzorastuća azijska drva. Ima kvalitetnih, a ima i loših koji se iskrive, čudno izgledaju itd. Naravno da mogu biti od javora ili drugog boljeg drva.
Lijepe boje dobiju se lakiranjem ili toniranjem tzv bajcanjem, odnosno kako mi kažemo Sadolinom tj lazurnim premazima. Tusre može vidjeti struktura drveta, ovisno koje drvo je korišteno.
Ukrasi (špicevi, šare itd) mogu se dobiti bojanjem ili lakiranje. Također se može nanijeti folija s nekom slikom ili uzorkom i onda se to jednostavno prelakira. Ameri ručno rađene štapove ručno oslikavaju. Ono na što oni pate: kojoti, orlovi, neki likovi. I to obično bude lijepo, unikatno, skupo. Jedan naš lik je naručio Gospu sinjsku.
Kod jeftinih štapova rukohvati se jednostavno lakirani, bez ičega. Može biti umjetna koža i zna biti dobra. Kod onih najšugavijih najjeftinijih namotaju tanki sintetički konac koji se raziđe nakon kratkog vremena.
Kod nekih štapova se u donji dio umeće uteg koji je neka vrsta šerafa. I to je cijela znanost. Nema veze da li je štap skup ili jeftin. Utezi se mogu kupiti posebno. S tim utezima si prave razne težine.
Na dnu je guma i tu kvalieta također igra ulogu. Obično je kao čep, a može imati vijak. Služi da se ne oštet štape i pod.
O kožicama i ferulama na vrhu štapa napisat ću posebnu priču.

Vrste štapova za pool:

• Štap za igru (štap)
• Štap za razbijanje (break)
• Štap za skakanje (jump)
• Štap za razbijanje i skakanje (jump&break ili break jump)

Svaki pametan igrač ima bar dva štapa.
Također je preporučljivo imati štap s dva gornja dijela u slučaju da otpadne kožica ili se nešto drugo desi štapu.

Štapove je poželjno nositi u kvalitetnoj futroli u kojoj se štap neće iskriviti il oštetiti.
Štap treba držati na sobnoj temperaturi. Svaka promjena temperature – zimi u hladnom, a ljeti u pregrijanom autu – može dovesti do krivljenja štapa. Odgovarajuća tuba koja čvrsto obujmi štap može donekle spriječiti taj proces.
Naslanjanje na zid je smrt za štap. Iz nekog razloga se za čas iskrivi. Štap treba držati u odgovarajućem stalku za biljarske štapove. Na taj način se neće niti iskriviti niti oštetiti.